Predavanje o Zagorki Slavice Jakobović Fribec

Utorak, 27. studenog 2007.

"Zagorka - pisanje kao zavičajnost i kultura otpora" naziv je predavanja koje je jučer navečer održala zagrebačka književna kritičarka i knjižničarka Slavica Jakobović Fribec. U Narodnoj knjižnici Vrbovec okupljene učenike i ostale Zagorkine štovatelje detaljnije je upoznala s njezinim životom te književnim, novinarskim i javnim djelovanjem.

Iznijela je i najnovije, istinite podatke o datumu njezina rođenja koje je pronašla u matičnim knjigama rođenih rakovečke župe koji se čuvaju u Hrvatskom Državnom arhivu. Prema njima je Marija Jurić, krsnim imenom Marijana, rođena 2. ožujka 1873. u plemićkoj kuriji Negovec u blizini Vrbovca, kao kći Josipe rođ. Domin i Ivana Jurić, kasatora dobra Negovec u posjedu Ivana grofa Erdodyja, Marijina krsnog kuma.

Gospođa Fribec u svom je izlaganju dala presjek najvažnijih autobiografskih podataka o Zagorki koju su roditelji udali kako maloljetnu htijući ju disciplinirati, pokoriti njezin individualizam i osjećaj pripadnosti hrvatskom narodu koji je već tada jasno iskazivala. Nakon što je pobjegla od muža i nakon brojnih peripetija, Zagorka stiže u Zagreb, gdje se uz podršku biskupa Strossmayera zapošljava u "Obzoru", tadašnjem najjačem opozicijskom listu. I tamo nailazi na šikaniranje kolega jer je tada bilo nezamislivo da jedna žena bude novinarka, a posebno da piše o političkim temama. No, ona je ustrajala, brusila svoj novinarski stil vatreno pišući protiv Kuena Hedervarya i mađarizacije stvarajući istovremeno svoje romane i druga djela. U svojim se tekstovima zalagala protiv svih oblika diskriminacije, inzistirala na ženskim pravima te je zbog toga bila u sukobu s mnogima. Zagorka je pokrenula i uređivala prvi hrvatski časopisa za žene, "Ženski list".

Iako su njezinu literaturu kritičari i kolege književnici nazivali trivijalnom, zamjerali joj na plošnosti likova i banalnim preokretima, čitateljstvo ju je voljelo te su s nestrpljenjem očekivali nove sveščiće koji su izlazili s dnevnim novinama. Zagorka je zaslužna za stvaranje hrvatskog čitateljstva, koje je tada bilo zasipano tekstovima na mađarskom i njemačkom, a mnogi ni u svakodnevnom govoru nisu koristili hrvatski jezik.

Gospođa Fribec predavanje je zaključila riječima: "Zagorka je bila ispred svog vremena, živjela je teško, neimaština joj je bila stalni pratioc, ali usprkos svim nedaćama njezin vedar duh nikad nije bio pokoren i može nam biti uzorom".